Stoga vas ne treba čuditi pitanje koje me uvijek prati kao fotografa: „Kako „običnom“ čovjeku s „običnim“ fotoaparatom približiti svijet oko nas, kako ga nagnati da iz svake prilike izvuče više? Kao što sam rekao, ja sam vječiti tragač i ljubitelj nepoznatog, a te odlike spavaju u svakom čovjeku i samo se trebaju odvažiti. Doista, za početak je dovoljna želja i odvažnost da se krene s nečim novim, a kad jednom uhvatite ritam i nađete ono što vas istinski zanima, pred vama se otvaraju nove staze. Jesam li prije deset godina mislio da ću obići ovoliko zemlja i upoznati plemena čiji korijeni sežu u kolijevku života? Nisam, ali sam kroz fotografiju dobio želju i hrabrost da putujem u nepoznato da okusim, osjetim, čujem i vidim Namibiju, Tanzaniju, Boliviju, Argentinu, Island, Grenland, Indoneziju ili Nepal. Ako nemam vremena za put u nepoznato, sjednem u automobil i nađem priliku da svijetu ponudim neki novi, dotad neviđen detalj ovdje tik pored nas. Fotografija nije nužno smisao mog života, ali je u moj život dovela nove ljude, nova mjesta, nove kvalitete i oboružala me strpljivošću i znatiželjom.